Sedma zapovijed zabranjuje krađu, to jest otimanje tuđega dobra protiv razumne volje vlasnikove. Sedma zpovijed u gospodarskim stvarima  zahtijeva vršenje kreposti umjerenosti, kreposti pravednosti,  solidarnosti. Moralno su nedopušteni: namjerno zadržati pozajmljena dobra ili izgubljene predmete; varati u trgovini; plaćati nepravedne plaće;povisivati cijene špekulirajući neznanjem ili nevoljom drugoga špekulacija kojom se umjetno mijenja procjena dobara, u cilju da se od njih izvuče korist na štetu drugoga; podmićivanje kojim se izokreće sud onih koji moraju donijeti odluke u skladu s pravom; prisvojenje i privatna uporaba društvenih dobara nekog poduzeća; loše obavljeni radovi, varanje u prijavi porezne osnovice, krivotvorenje čekova i računa, pretjerano trošenje, rasipništvo. Hotimično činiti štetu privatnim ili javnim vlasništvima protivno je moralnom zakonu i zahtijeva odštetu. Sedma zapovijed zabranjuje čine koji vode k zarobljavanju ljudskih bića, nepriznavanju njihova osobnog dostojanstva, njihovoj prodaji ili zamjeni kao da su trgovačka roba.